MSc Psihosocijalni savjetnik, NLPt terapeutkinja pod supervizijom, NLP Master trener, Mindfulness trener
Moje ime je Monika. Radim kao terapeut u radu s pojedincima na njihovim životnim temama. Isto tako radim kao trener kroz edukacije odraslih na temama osobnog rasta i razvoja.
Jedna moja klijentica pitala me je zašto radim ovaj posao i volim li to što radim. Odgovorila sam joj kako je za mene ovaj posao nešto najljepše što mogu raditi i to iz više razloga: odnos koji klijent i terapeut ostvare i trenutke u kojima zajednički tragaju na uklanjanju prepreka kod klijenta je nešto neprocjenjivo i za mene magično. Odnos je taj koji nas vodi prema rješenju. Jedan veliki dio mene je kreativan i kreativa me potiče na primjenu raznih tehnika tako da radu koristim video materijale, pjesme, knjige, a ponekad prakticiramo klijent i ja šetnju u parkiću gdje pričamo o uvidima i spoznajama učenja. Za mene je psihoterapija umjetnost jer svaka osoba je jedinstvena sa svojim unutarnjim bojama i obogaćena riječima, metaforama i pričama. Svaki put kad započinjem rad s novim klijentom u meni se budi onaj dječji dio u meni koji pobuđuje uzbuđenje i znatiželju.
Kod klijenta s kojima radim neko vrijeme s jedne strane je udobnost opuštenog odnosa izgrađen na čvrstim temeljima povjerenja ali isto tako s dozom iznenađenja i uzbuđenja koju klijent donese na novu sesiju. Naravno, da se dese i sesije gdje oboje tapkamo u mraku i pitamo se što se sad dešava, hoće li nas smjer ove današnje ulice dovesti negdje ili je samo slijepa ulica. To je sve normalno.
Svaki klijent utječe i na moj osobni razvoj bilo kroz propitkivanja, spoznaje, učenja, potragu za odgovorima i neizmjerno sam zahvalna svakome od njih jer su me pustili u svoj svijet i dotaknuli.
Ovdje bi citirala psihoterapeuta kojeg iznimno cijenim u njegovoj predanosti i ljubavi koju poklanja svojim klijentima a tiče se njegovog poimanja procesa psihoterapije koji u meni potpuno rezonira: u svom ‘zlatnom’ dobu, zviždukam tiho dok se divim kompleksnosti i nepredvidljivosti ljudske misli i ponašanja(…) Stvar koju sada znam s najviše sigurnosti jeste da će, ako mogu stvoriti istinski brižno okruženje, moji klijenti naći pomoć koja im je potrebna često na čudesne načine koje nikad nisam mogao predvidjeti, niti zamisliti. (Irvin, Y., Jedan Dan i druge priče u psihoterapiji, 2015.)
Slobodno vrijeme koristim za trčanje, druženje s obitelji i prijateljima, čitanje knjiga na terasi s pogledom na šumu. Osobni životni moto mi je ‘biti autentičan i živjeti svoje vrijednosti’ (iskrenost, poštenje, pomaganje zajednici, balans, zdravlje) s fokusom na ono čega ima (pozitivno), a ne na ono čega nema (negativno).
Završene edukacije: